Službeni blog Dragana Antulova
Draxblog V
Bloger.hr linkovi
Blog
četvrtak, studeni 13, 2008
JOŠ UVIJEK je nezahvalno prognozirati kakve će dugoročne učinke izbor Baracka Obame imati na svijet, ali su neki kratkoročni učinci već vidljivi. Najjasniji je instant-rehabilitacija SAD u očima globalne javnosti. Supersila koja je donedavno bila pohlepno, agresivno i krvoločno "carstvo zla" odnosno Četvrti Reich je sada odjednom svjetlo u tami, oličenje najčišćih ideala demokracije i isti onakav moralni autoritet kakvim se predstavljalo u klintonovskim 1990-im.

Bush još nije počeo ni pakirati kufere za svoj ranč u Crawfordu, a u Hrvatskoj se taj fenomen već počeo manifestirati, ponekad na zabavan, ali nekada i na zabrinjavajući način. SAD su tako odjednom postale rješenje svih svjetskih, pa i hrvatskih problema, odnosno uzor koji se mora kopirati po svaku cijenu.

Najvidljiviji izraz podgrijane amerikanofilije jest nastojanje hrvatskih medija, ali i uz njih povezanog političkog establishmenta, da i sami sudjeluju u globalnom procesu "obamamanije" propovijedanjem izbora ne-Hrvata na mjesto sljedećeg hrvatskog predsjednika. Time bi Hrvatska, kako tvrde hrvatski obamamanijaci, pokazala da je "u trendu", odnosno da je "postala zrelo demokratsko društvo" i "prevladalo predrasude".

Dakako, od svega toga neće biti ništa. Ne samo što pitanje međurasnih i međuetničkih odnosa u Hrvatskoj ima sasvim drukčije dimenzije nego u SAD, nego su i političke okolnosti sasvim drukčije. Ako bi "obamamanija" trebala imati učinke u dolasku hrvatskog Obame na Pantovčak, to je moguće zamisliti jedino sada, dok su dojmovi prekooceanskog potresa još svježi. Dakle, trenutnom predsjedniku Mesiću bi se moralo nešto hitno dogoditi te tako omogućiti da Hamdija Seferović uđe u izvanrednu predsjedničku utrku kao favorit. Godinu dana kasnije, kada Mesiću bude istjecao njegov redovni mandat, već će biti kasno i izbori će biti nezanimljivi sudar bezličnog hadezeovskog favorita s jednako bezličnim esdepeovskim autsajderom.

U međuvremenu će se verbalna neoamerikanizacija hrvatske politike odražavati u parolama i frazama koje odražavaju neznanje ili loše predodžbe hrvatskog establishmenta o stvarima koje navode kao uzor.

Lijep primjer za to pruža novi policijski ured čiji je zadatak suzbijanje organiziranog kriminala i korupcije. Mediji skloni od krvave zagrebačke jeseni praviti veliku povijesnu prekretnicu su taj ured prozvali "hrvatskim FBI-jem". Oni koji malo bolje poznaju povijest američke institucije koja bi tom uredu trebala biti uzor bi se samo mogli dobro nasmijati.

Zanemarimo na početku apokrifne priče koje su posljednjih desetljeća "gurali" američki lijevo-liberalni mediji, pa ćemo tako biti pošteđeni vizija Karamarka i Fabera kako troše novac poreznih obveznika u kladionicama ili odjeveni u ženske haljine orgijaju s kršnim mladićima koje im je namjestila mafija. S druge strane, ako bi novi policijski ured trebao uistinu biti dostojan svog američkog "imenjaka", njegovi čelnici bi, između ostalog, trebali desetljećima negirati da nekakav organizirani kriminal u Hrvatskoj uopće postoji. Također bi trebali dozvoliti da desetine nedužne dječice žive izgore pred TV-kamerama u traljavoj policijskoj akciji i – last but not least –kruna karijere bi im trebao biti teroristički napad nakon kojeg bi Hrvatska bila na koljenima, a njen sigurnosni aparat izvrgnut ruglu.

Među najnovije hrvatske žabe koje su podigle nogu vidjevši kako se potkiva američki konj spadaju i oni "genijalci" koji su došli na ideju da novi ekonomski program Ive Sanadera, temeljen na zamrzavanju plaća u sljedećoj godini, nazovu "hrvatskim New Dealom".

Riječ je o zgodnoj paroli koja, dakako, nema veze s onime što je Roosevelt poduzimao 1930-ih nastojeći zaustaviti dotle nezapamćenu ekonomsku krizu, čak i po cijenu radikalnih promjena društveno-ekonomskog poretka u smjeru nečega nalik na socijalizam. Takve radikalne zaokrete je, pak, teško očekivati od političara koji je samo prije godinu dana trijumfirao na biralištu kao zagovornik neoliberalne ekonomske politike, a čak i nekakav šićušni porez na kapitalnu dobit opisivao kao povratak komunističkih aveti prošlosti. S obzirom na to koliko je dugo bio na vlasti, u hrvatskom remakeu New Deala bi Sanader prije trebao igrati ulogu Herberta Hoovera nego Roosevelta.

A, dakako, tu je i za zagovornike hrvatskog New Deala nezgodna činjenica da je Velika depresija trajala i trajala godinama usprkos svih radikalnih Rooseveltovih mjera. Još je nezgodnija činjenica da se završetak Velike depresije vezuje manje uz ekonomsku politiku američke vlade, a više uz sitnu vanjskopolitičku neugodnost zvanu Drugi svjetski rat. Zbog toga, a i nekih drugih detalja, možemo biti zahvalni zbog toga što Hrvatska ne može, čak ni kada bi htjela, u svemu pratiti svoj uzor s onu stranu Velike bare.

draganantulov @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.