Službeni blog Dragana Antulova
Draxblog V
Bloger.hr linkovi
Blog
utorak, studeni 11, 2008
Nuklearke ponovno u nemilosti MALO što danas neku naciju – bila ona velika ili mala – može tako efikasno podsjetiti na njen pravi položaj u svijetu kao što je to pitanje energije. Države se mogu hvaliti time da su regionalne sile a njeni čelnici titulama moralnih autoriteta i uzornih državnika, ali sve je to isprazna priča ukoliko se tvornice nemaju čime pokretati, automobili voziti, a ponosni građani nemaju čime grijati zimi i hladiti ljeti.

Globalna "obamamanija" je tako ovih dana vrlo dobro došla Sanaderu i njegovom medijskom establishmentu, s obzirom da će se pod njom "potopiti" svaki spomen na javnu raspravu o energetskoj strategiji Hrvatske za sljedeće desetljeće. Ta rasprava će možda nominalno biti "javna", ali teško da će biti popularna, jer hrvatska javnost ne voli još jedno podsjećanje na bolnu spoznaju kako živi u malenoj, siromašnoj i – ako se stvari gledaju iz neke šire perspektive – beznačajnoj zemlji.

Ma koliko nas politička klasa uvjeravala u svoju važnost i povijesnu misiju, kada je u pitanju energetska budućnost Hrvatske, ona je jednako tako ovisna o vanjskim hirovima kao i obični građani. Tako će i odluke koje će u mnogo čemu određivati sudbinu Hrvatske biti donošene na temelju pretpostavki koje su, na primjer, danas bitno različite od onih prije samo nekoliko mjeseci.

Za primjer se može uzeti jučerašnja HRT-ova emisija Otvoreno u kojoj se raspravljalo o tome na koji će način Hrvatska zadovoljiti svoje energetske potrebe. Odgovori na ta pitanja su zvučali bitno drukčije nego početkom godine, a nije teško ni zaključiti zašto je tako. Globalne ekonomske, a zajedno s njima i političke, okolnosti, su izmijenile prioritete hrvatskih vlastodržaca.

Prijedlozi ekonomske strategije se danas svode na tri fino upakirana scenarija – "bijeli" koji predviđa izgradnju nove nuklearke i nove termoelektrane na plin; "zeleni" koji predviđa novu nuklearku i termoelektranu na ugljen te "plavi" koji predviđa termoelektranu na plin i ugljen. Rečeno nam je da "struka" kao s najoptimalniji preferira "bijeli" scenarij, odnosno izgradnju nuklearke i termoelektrane na plin. Nasuprot toga, premijer Sanader je rekao kako HDZ isključuje mogućnost izgradnje nuklearke, što znači da će javna rasprava biti gubljenje vrijeme, s obzirom da je na volju vladajućih "plavi" scenarij jedini moguć.

Preferencije za "plavi", odnosno nenuklearni, scenarij se daju lako objasniti. Više od dva desetljeća se riječ "nuklearna elektrana" ne može spomenuti a da se ne spomene riječ Černobil, i javnost u pravilu reagira sa skepsom, a nekad i s panikom, na pomisao na izgradnju novih nuklearnih elektrana u Hrvatskoj. Dodatni - a sa stajališta Sanadera i glavni – razlog za odbacivanje nuklearki je činjenica da bi se suprotna odluka morala donijeti nekoliko mjeseci prije lokalnih izbora. Biračko tijelo, koje je na lokalnoj razini daleko nepredvidljivije nego na nacionalnoj, ne bi dobro reagiralo da povratak nuklearne babaroge u Hrvatsku, pogotovo ako se to dogodi u njihovoj općini ili županiji.

S druge strane, "nuklearci" u Hrvatskoj i nisu vodile unaprijed izgubljenu bitku. Na njihovoj strani su bili daleko racionalniji argumente od histeričnih medijskih napisa o rađanju djece sa šest glava. Nuklearne elektrane su pouzdanije i manje zagađuju okoliš od termoelektrana, te –što je u cijeloj priči najvažnije – državu čine manje ovisnom od nafti i plinu čija cijena može narasti do nebeskih visina te tako ponosne zapadne državnike tjerati da plešu po notama Chaveza, Ahmadinedžada i Putina.

Međutim, cijene nafte su se odjednom stropoštale te je tako nuklearna energija ponovno postala babarogom. Potpredsjednik vlade Damir Polančec, koji je dozvoljavao mogućnost izgradnje nuklearki, sinoć se nije pojavio u Otvorenom, a nitko od sudionika koji se jesu pojavili, uključujući SDP-ovog zastupnika Ljubu Jurčića, nije se usudio nuklearkama nedvosmisleno dati "zeleno svjetlo".

Razlog za ponovni pad nuklearki u nemilost nije samo u padu cijena nafte, nego u globalnim ekonomskim trendovima koji ukazuju na mogućnost višegodišnje recesije, a sve izglednije i krize koja se može mjeriti s Velikom depresijom. To sa sobom povlači sve manje proizvodnje u svijetu, dakle sve manje potrebe za energijom. Zašto onda uopće graditi nove elektrane, a pogotovo nuklearke čija je izgradnja najdugotrajnija, najskuplja i dnevnopolitički najriskantnija?

S druge strane, ako gradnja nuklearki u današnjim uvjetima nema smisla, može se doći do zaključka kako ima još manje smisla donositi nekakve dugoročne strategije razvoja kada je glavni kriterij političkih odluka pobjeda na izborima za četiri godine. Sanaderova vlada može usvojiti svoj "plavi scenarij", pa se za samo nekoliko mjeseci ili godina suočiti s potpuno drukčijim globalnim okolnostima. Sadašnji "ziheraški" stav bi tada vrlo lako u Hrvatskoj mogao vratiti redukcije struje i način života za kojeg se mislilo da pripada prošlom stoljeću.

draganantulov @ 14:32 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.